Intervjui s Facebooka aka “Hoćeš se upisati u moj leksikon?”

Projekt intervjua s Facebooka već mi se neko vrijeme motao glavi. Učinilo mi se dobrom idejom smarati nasumične ljude po Facebooku (svoje sam prijatelje zasad poštedjela!) i postavljati im, također nasumična pitanja. Ideja zapravo uopće nije originalna, svi se sjećamo tako popularnih leksikona iz djetinjstva, koji su kružili školom a u koje su se upisivali bilo prijatelji, bilo potpuni neznanci. Cijeli je proces donosio radost, od pravljenja leksikona (nije bilo tako zabavno imati već gotovi, kupljeni), preko tog nevinog pitanja s radosnim iščekivanjem “Hoćeš se upisati u moj leksikon?”, do čitanja odgovora. Još ako je riječ o tvojoj simpatiji, aj-jaj-jaj, leptirići lepršaju. Sada kada sam odrasla, leksikoni više nisu tako popularne knjižice, ali ono što ostaje zanimljivo jest kada kroz odgovore na ista pitanja vidimo koliko se svaki čovjek razlikuje od drugog. Ja vidim ljepotu u tomu i želim je podijeliti sa sva tri svoja čitatelja. I zato da slavimo različitosti, svojim sam leksikonom nasumično ometala Hrvate, Srbe, Bosance, Crnogorce i pokoje Slovence (jezična barijera, nažalost…). Leksikon je još u fazi pripreme, neki ljudi već odgovaraju a kada sve bude spremno, bit će objavljeno u narednim postovima rubrike INTERVJUI. Od srca hvala svima koji su se odazvali, nadam se da će vas biti još. Ukoliko se netko, čitajući ovaj post odluči upisati u moj leksikon, može mi se javiti preko CONTACT bloga, pošaljem vam pitanja, vi na njih odgovorite i bit ćete objavljeni u jednom od sljedećih postova. I naravno, ako želite ostati anonimni, svejedno možete sudjelovati, smislit ćemo neki cool pseudonim, pod kojim vas nitko neće prepoznati.

(slika preuzeta s interneta)

Tko je Kristina Perić?

Upišete li u Googlovu tražilicu moje ime i prezime, prvo na što će vam oči leći su izazovne fotografije Viktorijinog anđela rodom iz Srbije. Skrolate li malo niže, opet ona. Cijela prva stranica prekrasne Kristine Perić, beograđanke meke kose, kristalnog osmijeha, malih ušiju i punih usana. Kristina u vjenčanici, Kristina u badiću. Kristina kao naviklana pa raščešljana nježna ljepotica ili kao opasna Lara Croft. Svi žurnali i portali pišu o njenom ljupkom licu, zgodnom tijelu i seksipilnoj naravi. Ona je naš domaći super model (ili samo model, ne znam razliku) i ima izazovne golišave fotke. Ponos Srbije, a ako niste nacionalisti, možda i Balkana. Istini za volju, imamo mi i drugih ljepotica ali  samo je Kristina dogurala do Viktorijinih krila.

Ja joj skidam kapu ali i zavidim. I to ne na njenom uspjehu kao fotomodel ili neupitnoj ljepoti, lijepo isklesanom licu, stožastim jagodicama. Ni tomu što kada je Bog pravio nju koristio se geometrijskim pomagalima a sa mnom se baš htio okušati u ekspresionizmu. Nego zato što dijelimo isto ime ali ona je The a ja nisam čak ni a Perić Kristina. U tolikoj sam mjeri bez članaka da ću, listam li dalje googlove stranice, prvo naići na neku Jelenu Perić, nekoliko njih koje niti nisu Perić, ponovno na The Kristinu, pa tek onda, ako me internetska veza dobro posluži, na se. I lako za mene, ja imam strpljenja skrolati tako daleko ali što ću sa strancima? Sa možda potencijalnim poslodavcima? Čime se bavite? Aha, aha, znači slikarica…i pišete, mhm..aaa blogerica. Ok, da vidimo, Firefox mozilla, Google, Kristina Perić…-oh, baš ste lijepo ovdje ispali gospođice! Oh, pa nisam znala. I Ronaldo vam se nabacivao,  u-la-la, mašala. I što sada na to trebam reći- Ma ne, samo goni dalje, još, još, još, šibaj dok ova sisata ljepotica skroz ne ispadne iz kadra. Listaj još do broja trinaest, a možda i dalje, u neke nepoznate vode jedinica i nula, dok se dobro ne preplašite za legalnost nadolazećih sadržaja, ugledate starca s bradom kako vesla na močvari od pokojnika, prođete Jelenu Perić, preskočite još koji broj i onda ne kliknete na nešto što izgleda kao članak iz prapovijesti (ili iz srednje škole), o životu i djelu potpuno anonimne Kristine Perić. Eh, to sam ja! Čini mi se da je Mare didova više medijski eksponirana od mene.

Ma, ne žalim se, nije problem. Svakako ne bih nikada voljela biti popularna, ali da nisam u prvih pet googlovih stranica, a vodim se kao poznata blogerica, nije u redu. Zato krivim lijepu Kristinu i želim joj da malo smanji s angažmanima. Kristina draga, sada si postala supruga, rodi koje dijete i pusti malo nas ostale da se probijemo. Sa mnom je još i razumljivo, jer sam barem Kristina, ali čemu se može jadna Jelena nadati ako joj svaki put iskočiš ti, kad pretražuje vlastito ime?

Ne znam, možda da se samo priklonim pogrešnom zaključku i nadam poslu od kuće dok ne iziđem iz njezine sjene. A, svakako mi je predstavljati se njenim imenom…

(slika preuzeta s Index.hr)

Pismo neopjevanoj heroini

Jedem tofficu i milo mi u srcu. Malo je tvrda pa mi polomi usta i zalijepi zube ali dobar je to šmek. E, moja sestro, hvala ti ko bratu! Valjala si mi kao što se valja Bogu pomoliti. Godinu si me dana na grbači nosila, tvojim sam se frižiderom besramno častila. Struju ni internet nisam ti plaćala a voda je, hvala nebesima, svakako za džabane i tebi i meni bila. Kad god si htjela, preko volje sam ti dijete čuvala (poslije se mi zaigramo ali…), na posao si me dobar nagovorila, češnjak si iz mene trpila, skupa sa mnom štedjela, naramak mi para posudila. Tko zna hoću li ti ih ikada vratiti…

Iz iste kuće, od iste majke i oca, ti nesebična a po meni Molère napisao Škrtca. Samo bih nešto šparala, nekih para navlačila, svojim željama udovoljavala; ko da su svi osim mene bogataši, pa ne mirujem dok se to ne izjednači. Najgora sam! I ne marim za ostali svijet, ti si mi najveća briga, sada kako sam te opljačkala tuga me neka stigla. Oprosti mi sestro ako Boga znaš, kriva sam što ti propadaš. Ti propadaš, ti propadaš, jer se opijaš, ti propadaš, ti propadaš, jer se drogiraš. Šalim se, nisi ti poročna, to je samo jedna pjesma moćna.

Stavila sam te u rubriku CELEBRITIJI jer bi to i trebala biti. Cijeli bi te svijet trebao poznavati i tobom se ponositi. Ni u jednom trenutku nisi tražila svoje, uvijek samozatajna i skromna, ne busaš se u prsa i ne pričaš kako si me udomila. Ti misliš da tako svi, da je to dužnost jedne sestre, ali rodbina se i za manje zavadi, oko stvari, oko momka. Nemam para da ti podignem taj spomenik, što si tako nesebična i dobra, zato ti posvećujem ove riječi na spomen, neka budu vječne kao dragi kamen (glupo, ali neka me rima uhvatila).

I još povrh svega, kupila si mi dvije vrećice po dvjesto grama Chocko toffica, rešetku za odvod, plastičnu tacnu i onu za escajg, na naselje. Hvala ti za to, za besplatan krov nad glavom, za super druženja (bilo zabavna, bilo ona dosadna) i za najbolje iznanađenje na aerodromu. Thanks sis, dobre toffice, kupi i sebi jednu vrećicu. Ich liebe dich i jedva čekam da mi opet dođeš! :*

Po bijelome svijetu

Lijepo je putovati kada imaš s kim ili sam, ako ti je lijepo sam sa sobom biti. Ne znam nikoga blizu ni oko tridesete komu je ovo drugo. To možeš kada si tinejdžer ali ti onda roditelji ne dozvoljavaju. Netko će te oteti, silovati pa prodati, a nije baš da svi imamo Liama Neesona za oca pa da završi dobro. Dok prijeđeš dvadeset sedmu sigurna si da te nitko neće (krasti). Nitko ne voli stare rage. Kud će s tobom? Valja te nahraniti samo… Zato tada možeš gdje god hoćeš. Ako imaš para i vremena, naravno. Ako radiš možeš otići u Makarsku ili u Barcelonu na tjedan dana za godišnji, a ako si nezaposlena možeš kud ti duša poželi. Samo tko to onda plaća? I one prčvare u Peruu i pripizdine u Južnoafričkoj Republici koštaju. Možda nisu skupi pita, krevet i zrak, ali će te zato KLM i Lufthansa oderati.

Možeš onda recimo biti vagabundo iz Goranove pjesme i prosjačit po svijetu. Napatit ćeš se pošteno i u tih godinu dana ostariti kao da si išla do svemira i nazad, ali zato sve možeš lijepo pribilježiti na instagramu. Pa to što pereš gaće nad lavaboom buffeta u Rumunjskoj, neće biti tvoje osobno dno nego baš neka dobra insta fora za upratiti. Možda budeš instagram Forrest Gump pa svi krenu virtualno za tobom. Možda se kao i on obogatiš. Senzacija! Luda avantura, svi iščekuju tvoj sljedeći korak. Hoćeš li preživjeti? Hoćeš li i danas pojesti lisnato sa sirom? Hoće li ti se itko obratiti? Hoćeš li štogod zbariti? Neće li te netko izbosti? Ludnica.

Možda možeš ići po svijetu, ili barem po EU, kopnom, i konobariti. Onda ćeš imati i neki mali smještaj, imaš se gdje oprati i stvari nakiseliti. Sama u Berlinu, poslužuješ strance i Bosance. Što da ne? I da se to ne bi pretvorilo u klasični egzodus s Balkana, odljev mozgova u Njemačku i Irsku, radiš samo part time i seljakaš se svako malo. Tebi nije do njemačke penzije, nego do avanture. Obilaziš muzeje i prolaziš kroz Brandenburška vrata, slikaš se kraj mjesta gdje je nekad zid bio, objaviš sliku sa ušmrcanim smajlićom pa natrag u kecelju. Tako jedno deset dana, onda si nabaviš neki mali televizor i vidi lijepa putovanja.

Kupujete novi mobitel a ne znate koji?

Možda ste i vi potpuno neuki kada je riječ o tehnologiji kao i ja, možda i gori. Ako ne znate što znači IT ili razliku između smartphona i iPhona; ako tek sada, čitajući ove retke saznajete da postoji razlika između iPada i iPoda, i da nije ona u slovu, a treba vam novi telefon, onda ste doomed. Još ako vam je mrsko čitati duge tehno-članke na istu temu jer ih ne razumijete, zbunjeni ste u moru kodiranih izraza, megabajta i piksela, na pravome ste mjestu. Ovdje ćete pronaći savjete kako kupiti pošten mobitel koji može nazvati, javiti se, textati (to znači slati poruke), ima kameru, može na Viber, Whatsapp, Facebook, ima igrice i tko zna što još sve ne (ja vam o tim aplikacijama i specifikacijama iskreno slabo znam, možda vam otkriju usput prijatelji ili rođaci kada se pohvalite novim telefonom).

  1. MOŽDA DA SE IPAK JOŠ NEGDJE INFORMIRATE

Ovaj članak uvijek možete do kraja pročitati i malo se razonoditi, ali ako mislite ispljunuti koji euro na novi mobitel,  valjalo bi da ipak pročitate neki ozbiljniji članak na tu temu. Evo, tu je par nasumičnih linkova pa kome se da čitati, samo izvolite, savjeti sigurno nisu gori od mojih koji slijede. https://moby-freak.hr/hr/novosti/blog/3-kako-odabrati-pravi-mobitel , https://pcchip.hr/helpdesk/koje-su-najvaznije-specifikacije-kod-odabira-mobitela/, https://www.vecernji.hr/techsci/uredaji-s-hrpom-mogucnosti-kako-kupiti-pravi-mobitel-1109340.

  • AKO SVIJET KAŽE DA VALJA, ONDA VALJDA I VALJA

Ako ste već puno puta od svoje prijateljice koja ima Instagram profil čuli da hoće baš taj neki novi Samsung Galaxy nešto nešto, onda je slobodno prekopirajte i kupite ga i vi. Nisu to hlače ili novi topić pa da će vas odmah optužiti da joj želite nalikovati (mada, i ona je sigurno nalik nekomu, posebice ako je instagramka), to je ozbiljna mašinerija i vi ulažete ozbiljne pare u nju, treba se znati snaći. Ja sam čula već puno puta za taj neki Galaxy, pa vam ga preporučujem, samo ne znam koju seriju, tu ste prepušteni sebi i svojoj platežnoj moći, ako ćemo pretpostaviti da je ono što je skuplje uvijek bolje. Čula sam još i da su Huawei kalamoca od telefona i da to nikako ne kupujete. Čak i ako vas bude mamila niska cijena, specijalno mjesto u vitrini ili slatkorječiv prodavač, ne nasjedajte, čovjek koji je radio za Huawei mi je rekao da im telefoni ne valjaju vragu. Ja kažem, ako ne valjaju vragu, ne valjaju ni meni. Nokia je uvijek valjala. Sada ju je preuzeo Microsoft pa ne znam je li se srozala, ali ja imam Microsoft Lumiu 630 (mislim da je to pravi broj) i mogu reći da me dobro služi. Ta Lumia je moj sljedeći savjet zato ćemo skočiti na savjet broj 3.

  • MICROSOFT LUMIA 630
Nokia Lumia 630

Mnogi će me sada kritizirati zbog preporuke ovog telefona, ali ti mnogi su sigurno jedni od onih što se služe IT jezikom i pričaju u šiframa. Oni i mi nismo na istoj razini i nemamo ista očekivanja od mobitela, zato ih ne slušajte. Istina jest da je Lumia malo komplicirana na početku, treba je znati postaviti i skužiti da nije kao vaš stari mobitel s gumenim tipkama ili neki fensi Apple kojeg ste dobili od bivšeg za rođendan (pa vam ga sada uzeo jer ste prekinuli), ali ćete se, obećavam, vrlo brzo naviknuti. Sve može na njega, i poruke i pozivi, izgleda kao mali kompjuter, mogu i neke aplikacije u njega stati. Možete otići u trgovinu s aplikacijama (to je u mobitelu, ne u nekoj zgradi) i skinuti igrice, ima ih puno i besplatnih. Ja sam skinula torch, to je baklja odnosno svjetiljka. Dobra je valja. Nije toliko sjajna kao u drugih što sam vidjela na njihovim mobitelima ali oni imaju taj Samsung Galaxy pa je valjda na njemu sve bolje. Ovaj moj telefon je dobar i nije bio ni skup, ali opet, kupila sam ga na nekoj akciji. Ne znam, bilo je to davno, imam ga već barem 4-5 godina, pa je sigurno pojeftinio od tada. Ima manu što neke aplikacije ne prihvaća jer ih ne prihvaća Microsoft ali vam uvijek nudi alternativu. Ta je alternativa obično barem upola lošija od onoga što ste zapravo htjeli ali daj što daš. Kao što rekoh, mi imamo neka drukčija očekivanja, i ne biti dio cool mladeži koja se razumije u telefone je stil života, pa ako si true, onda te ovakve stvari ne bi trebale pretjerano dirati. Već mi je par mjeseci razbijen ekran (i dalje dobro radi tač) pa bi bio red da kupim novi telefon, ako tko ima dobar savjet za mobitel do 100 eura, neka slobodno napiše u komentar, bit ću jako zahvalna.

  • OPĆE SPECIFIKACIJE

Kao što sam već nekoliko puta naglasila, ništa vam ne mogu reći o specifikacijama poput pikselaže, memorije (osim što već svi znaju da je tim bolje što je broj veći) i slično, ali vam mogu skrenuti pažnju na neke druge stvari. Pa tako preporučujem da kupite mobitel koji vam lijepo leži u ruci, da ne bude prevelik (jer bi lako mogao ispasti i razbiti se ekran) ali opet ni premalen da su vam kvari doživljaj fotografija koje gledate ili postavljate na društvene mreže. Ne preporučujem onaj kojemu su stakleni bridovi (iako lijepo izgleda) jer ćete takav mobitel platiti više a nećete moći uživati u njegovoj ljepoti zbog toga što će bridovi biti skriveni u maskici. I da, OBAVEZNO kupite dobru maskicu i zaštitu za ekran, to je primarno! Dobro je imati i dupli SIM, posebice ako imate dvojno državljanstvo ili često putujete izvan države (to Lumia ima). Gledajte da su tipke široke jer će vam u suprotnom pisanje poruka trajati cijelu vječnost (to nažalost Lumia nema). Neka bude nekog poznatog proizvođača i srednje cijene. Savjete prodavača bih uzimala s rezervom jer samo imajte na umu da su oni tu kako bi vam prodali, po mogućnosti nešto što se slabo ili nikako ne prodaje jer ih šef pritišče. Ako imate nekog prodavača tehno stvari od povjerenja, idite k njemu (ne znam zašto onda i čitate ovaj post) a za one koji nisu te sreće, pitajte (ako baš morate) za savjet onog prodavača/icu koji/a vam djeluje najnesretnije na svom poslu. Onaj prodavač koji mrzi svoj posao i zbog toga sve oko sebe, njemu/njoj sigurno nije stalo do toga da se ulizuje šefu pa je veća vjerojatnost da će vam i iskrenije odgovarati na vaša glupa pitanja.

Sretno!

Uvodna riječ

Tko nema vremena za čitanje, neka ga nađe!

Flow blogerica je magistrica slikarstva i profesorica likovne kulture, ali na žalost samo na papiru. Realnost je da sam najbliže profesorskom zvanju došla kada sam radila kao asistentica u nastavi, i to dvije godine za redom. Prve godine me učenik nazivao buljavom nakazom i babom a druge godine me učenica maltretirala svojim nekontroliranim izljevima bijesa (imala je Downov sindrom pa joj nije zamijeriti). Što se slikarskog dijela tiče, samo ću reći-tuga, jad i bijeda. Nema ništa gore nego kada imate diplomu u rukama za nešto u čemu ste osrednji. Prijatelji bi mi sada rekli da sam prestroga prema sebi ali oni su prijatelji. Imala sam pokoju izložbu u mladosti (prije akademije) ali se nikada nisam pronalazila u tom umjetnom svijetu. Najmrže mi je uvijek bilo kada mi kažu da objasnim svoje slike, što ova slika predstavlja? oni bi pitali. Što ja znam što predstavlja, zar nije dovoljna slika, eto ima i naslov. Onda još kada čujem kako moji kolege o svojim rukotvorinama govore kao o darovima s neba, pa te idu uvjeravati da je baš taj komad zahrđale žice presudan u dočaravanju (be)smisla ljudskog postojanja u njihovom djelu, dođe mi da kažem ‘aj ne laži! Volim umjetnost i umijem cijeniti sve njene oblike ali to je svijet kojeg ću radije selektivno promatrati sa strane. A možda jednom nešto i izložim, tko zna, prevrtljivi su putovi gospodnji. Do tada, želim ostvariti drugi svoj dječji san, a to je da moje “novine” zažive u očima javnosti. Iako znam da ovaj blog nitko neće čitati, činjenica da ipak postoji mogučnost za to, nekako me veseli. Kao mala sam, kako mi u opisu bloga stoji, po cijele dane samo pisala, crtala i pravila te novine. Mama ih je zvala rickalice, što dolazi od riječi rezati, na ikavici rizati, pa dodajemo množinu + umanjenicu i postaju rickalice. Moja mama je često znala upotrebljavati ikavicu iako nije Dalmatinka, to je običaj bosanskih Hrvata u ruralnim predjelima. Što sam starija, sve sam sličnija mami. I tako su te rickalice obilježile moje djetinjstvo. Moje i sestrino. Zamislite, od jutra, do pet sati popodne (kada se mama vraćala s posla), sestra i ja bismo svaki dan izrezivale stare novine, odljepljivale naljepnice, pravile i crtale nove, pisale i uobličavale novine, iz broja u broj, cijelo djetinjstvo. I iako je ideja bila moja, i strast veća, uvijek sam bila pomalo ljubomorna na sestrine. Njene su bile nekako smislenije i urednije, dok su moje izgledale kao da ih radi dijete kojemu treba asistent u nastavi. Toga tada nije bilo, ali da jest, sigurno bih imala jednoga kraj sebe u klupi. Ona je pisala lijepim krupnim slovima i ostavljala čistog prostora sa strana i ispod teksta, kako i priliči. Ja sam pisala kako me okrene; malo udesno, pa ulijevo, ukrupno pa usitno, onda kada vidim da nisam izrazila misao do kraja a nestaje mi papira, sve to zgusnem u podnožju, jedva se vidi što piše. Često sam ostavljala mrlje od kemijske ili home-made ljepila (brašno+voda) po papiru, ili packe od umazanih prstiju. Polupismena i neorganizirana, ali moj bože, što sam uživala!

A članci su bili raznorazni, od reportaže o izložbi sitnih životinjica u Travniku (otac mi je golubar), do savjeta za šminkanje, njegu i frizuru. Imala sam i postere (iz Teena i Ok-eja, naravno), kalendar i autogram Kristine Aguilere na dar svojim čitateljima. Bilo je tu i utjecaja Moje tajne i Moje sudbine (mamina literatura), pa sam napisala i poznatu priču “Morala sam tako”, koju svi moji prijatelji jako dobro znaju. To je bilo moje doba nevinosti i peeka kreativnosti. Od posljednjeg broja Maxya život mi je polako silazio nizbrdo. I zato sada, pod utjecajem krize mlađih-srednjih godina, jer sam prije dva dana navršila trideset, bez kučeta i mačeta, bez karijere (ali s puno dobrih prijatelja, yeah!), odlučila sam se vratiti staroj slavi i ponovno zaboraviti na sve oko sebe, pišući svoje, možda pete ili sedme novine po redu, ovoga puta simboličnog naziva FLOW.

Kao dijete sam satima izrađivala svoje izmišljene novine. Izrezujući, lijepeći, pišući članke; savjete za ljepotu, ljubav ili školu, bila sam u višesatnom zanosu kojeg danas prepoznajem kao psihološki termin FLOW. U želji da ga opet osjetim, ponovno pokrećem svoje "novine" i nadam se da će biti barem u pola dobre kao Maxy, Rocky ili Mali medo.

Longreads

The best longform stories on the web

Iz Fride

(kritika čiste realnosti)

Zagrebački likovni umjetnici

Promocija profesionalnih likovnih umjetnika koji žive i djeluju na području Zagreba i Hrvatske