Arhive oznaka: Irska

Po bijelome svijetu

Lijepo je putovati kada imaš s kim ili sam, ako ti je lijepo sam sa sobom biti. Ne znam nikoga blizu ni oko tridesete komu je ovo drugo. To možeš kada si tinejdžer ali ti onda roditelji ne dozvoljavaju. Netko će te oteti, silovati pa prodati, a nije baš da svi imamo Liama Neesona za oca pa da završi dobro. Dok prijeđeš dvadeset sedmu sigurna si da te nitko neće (krasti). Nitko ne voli stare rage. Kud će s tobom? Valja te nahraniti samo… Zato tada možeš gdje god hoćeš. Ako imaš para i vremena, naravno. Ako radiš možeš otići u Makarsku ili u Barcelonu na tjedan dana za godišnji, a ako si nezaposlena možeš kud ti duša poželi. Samo tko to onda plaća? I one prčvare u Peruu i pripizdine u Južnoafričkoj Republici koštaju. Možda nisu skupi pita, krevet i zrak, ali će te zato KLM i Lufthansa oderati.

Možeš onda recimo biti vagabundo iz Goranove pjesme i prosjačit po svijetu. Napatit ćeš se pošteno i u tih godinu dana ostariti kao da si išla do svemira i nazad, ali zato sve možeš lijepo pribilježiti na instagramu. Pa to što pereš gaće nad lavaboom buffeta u Rumunjskoj, neće biti tvoje osobno dno nego baš neka dobra insta fora za upratiti. Možda budeš instagram Forrest Gump pa svi krenu virtualno za tobom. Možda se kao i on obogatiš. Senzacija! Luda avantura, svi iščekuju tvoj sljedeći korak. Hoćeš li preživjeti? Hoćeš li i danas pojesti lisnato sa sirom? Hoće li ti se itko obratiti? Hoćeš li štogod zbariti? Neće li te netko izbosti? Ludnica.

Možda možeš ići po svijetu, ili barem po EU, kopnom, i konobariti. Onda ćeš imati i neki mali smještaj, imaš se gdje oprati i stvari nakiseliti. Sama u Berlinu, poslužuješ strance i Bosance. Što da ne? I da se to ne bi pretvorilo u klasični egzodus s Balkana, odljev mozgova u Njemačku i Irsku, radiš samo part time i seljakaš se svako malo. Tebi nije do njemačke penzije, nego do avanture. Obilaziš muzeje i prolaziš kroz Brandenburška vrata, slikaš se kraj mjesta gdje je nekad zid bio, objaviš sliku sa ušmrcanim smajlićom pa natrag u kecelju. Tako jedno deset dana, onda si nabaviš neki mali televizor i vidi lijepa putovanja.